U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
Riječ Gospodnja.
"I kako vam se čini proslava 330. obljetnice izbora svetog Josipa za zaštitnika Hrvatske"upitao sam jednog župljanina. "Svaka čast župniče, uistinu je bilo predivno, baš smo ponosni na naše Svetište", odgovora mi župljanin. "Da, bilo je zaista veličanstveno" prihvaćam izrečeno i nastavljam: "ali kao da je nedostajalo Karlovčana". "Pa župniče, to nije bilo za nas, to je za ove hodočasnike", zaključuje moj sugovornik. Koliko god mi je bilo drago ćuti pohvalu, toliko sam ostao žalostan, što moj župljanin nije doživio više puta i na više načina i od više osoba upućivan poziv da se pridruži hodočasničkoj rijeci proslave svetog Josipa. Možda se nije prepoznao među braniteljima, ni među onima koji slaviše središnji dan Godine svetog Josipa, kao ni među onima koji su stavljeni pod zaštitu svetog Josipa još prije 330. godine, no barem se mogao prepoznati među župljanima Dubovca koji su slavili 30. obljetnicu odkako je dubovačka crkva svetog Josipa uzdignuta na nacionalnu razinu i postala Nacionalno svetište. Žetva je velika, a radnika malo. Da radnika je malo, malo je oni koji su voljni podnijeti tegobu i žegu dana. Ali ipak ima i takvih. Zapravo više od pet tisuća koji su se osjetili pozvani i koji su se odazvali. Njihova imena nama nisu poznata, ali Bogu jesu. Stoga oni i svjedoče o ljubavi Božjoj.
