U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud..«
Riječ Gospodnja.
Nekako se pronalazim u opisanom odlomku Evanđelja. kada sam prije tri i nešto više godina došao u ovu župu i svetište neke su stvari bile drugačije. Nije bilo jednostavno. Nekako mi nije išlo. Bio sam pomalo ljut na svetog Josipa. Primjećivao sam kako kod drugih ide bolje. U takvom raspoloženju čuo sam gore zapisano Evanđelje i svećenika kako ga tumači. Bilo je to u našem marijanskom svetištu u Mariji Bistrici. Propovjednik je na više načina tumačio molbu gubavca "Ako hoćeš". Objasnio je to riječima kako je gubavac jako dobro doživio Isusa. Bio je svjestan svoje gube, ali još više snage koju ima Gospodin Isus. Razumio je kako oslobađanje od gube ne ovisi o molitvenoj aktivnosti gubavca već o volji Gospodina. Stoga mu i jasno govori "ako hoćeš možeš me očistiti".
Prošlo mi je to kroz svijest, te sam i sam zavapio: Sveti Josip, dobri Isuse, ako hoćete, možete svoje svetišta učiniti prepoznatljivijim, mjesto okupljanja i pobožnosti. Nije važno što ja želim i kako ja zamišljam već što ti Gospodine želiš i ako želiš. Sjećam se da sam intenzivno molio.
Brzo sam se, po ne znam koji put, uvjerio da Bog daje više nego što možemo moliti. Istina, ne daje onako kako to mi zamišljamo već na puno bolji i obilniji način nego što uopće zaželimo. Važno je samo sve naše molitve zaključiti, "ako hočeš Gospode" ili "ne moja nego Tvoja volja neka se vrši".
Iz vremenske distance lakše je promatrati Božje djelovanje.
