U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«
A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«
Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Riječ Gospodnja.
Često mi se dogodilo da sam na vjeronauku pitao učenike da nabroje nekoliko Isusovih čuda i gotovo redovito počeli bi s čudom u Kani Galilejskoj. Usudio bi se kazati da je to najpoznatije Isusovo čudo! Isusova čudesa uvijek iznova imaju preduvjet i svoj cilj koji je gotovo isti. Krist čineći čudo traži vjeru, to je preduvjet i cilj za čudo. Kad je došao u svoj zavičaj i naišao na čuđenje, a ne na vjeru, nije mogao učiniti čudo! Nadalje često nakon čudesnog događaja, najčešće izlječenja, Isus govori: vjera te tvoja spasila. Onu vjeru koja je postojala u nevoljniku Isus još više učvršćuje i to je bio cilj čuda, pobuditi vjeru kod svjedoka i utvrditi vjeru kod osobe koja je doživjela čudo. Svako čudo ima svoje značenje! Koje je značenje čuda u Kani Galilejskoj? Tvrdnja na kraju ovoga isječka iz Evanđelja daje nam odgovor: u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Isusovi učenici koji su već puno toga čuli od Isusa, koji su se uvjerili da Isus nije običan učitelj već mnogo više konačno dobivaju potvrdu svoga mišljenja i polagano kreću svaki na svoj način u životnu avanturu slijedeći Isusa. Čovjek današnjice ne želi se orijentirati po čudesima i znakovima! Neki znaju reći da ne idu u crkvu jer tamo stalno slušaju o čudesima i to im je teško prihvatljivo. No, budimo iskreni, zar svaki život nije neka vrst čuda? Gledajući ljepotu prirode posebno u proljeće kad se sve budi iz zimskog sna zar ne primjećujemo čudesnu svetkovinu života nama pred očima. U ostalom započeli smo veliku pobožnost sv. Josipu i svjedoci smo koliko se puno ljudi okuplja u našem Svetištu. U gradu Karlovcu koji do prije par godina jedva da je za Svetište sv. Josipa znao sada sa brojnim vjernicima iz okolice pa i šire hrli sv. Josipu! Zar i to nije čudo, kao i uslišanja koja se ovdje događaju!?
