Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Riječ Gospodnja.

Nakon što sam proveo šest godina kao župni vikar bio sam poslan na studij u Rim. Prvih mi je dana bilo veoma teško. Nisam poznavao jezik, osjećao sam se usamljen, a i učenje nije bilo jednostavno. Još je teže bilo nedjeljom. Naime, slavio sam misu u crkvi koja nije župna, zbog toga nije bilo ni puno vjernika na misnim slavljima. U Rim sam došao iz župe u kojoj sam sav bio zauzet oko pastorala, rada s mladima, starijima, ministrantima, čitaćima, itd. Ta zauzetost mi je godila. I sada nakon takve dinamike morao sam se priviknuti na sasvim drugačiju situaciju. Jedini mi je posao bio učenje. Nisam poznavao nikoga na Fakultetu, ni u kući u kojoj sam stanovao. Osjećao sam se beskorisnim. Pomišljao sam na odustajanje od studija, misleći kako uistinu nema smisla moj boravak ovdje. Izjadao sam se tada jednom svećeniku. On mi je kazao sudbonosnu činjenicu: "Poznato mi je da se Isus pripremao trideset godina, a samo je tri godine javno propovijedao. Ako je Isusu trebala takva dugačka priprema, meni treba još više", kazao mi je taj svećenik koji je i sam imao sličnih problema. I prije samog javnog nastupa, Isusu je trebalo još četrdeset dana intenzivne pripreme u pustinji da bi mogao ostvariti Očevu misiju. Ako su Isusu potrebne pripreme kako onda neće nama! Ako je Isus iskušavan, zašto bismo mi bili pošteđeni! Ako je Isus prozreo i nadvladao sotonu, zašto bismo mi đavlu služili!