Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

Krist Isus, trajni lik Božji, 

nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 

nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, 

postavši ljudima sličan; 

obličjem čovjeku nalik, 

ponizi sam sebe, poslušan do smrti, 

smrti na križu. 

Zato Bog njega preuzvisi

i darova mu ime, 

ime nad svakim imenom, 

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno

nebesnikā, zemnikā i podzemnikā. 

I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

Zašto je sama Nevinost trebala tako strašno trpjeti? Može li se postići, ostvariti dobro i bez napora – žrtve? Zašto je čovjek tako sebičan i ne podnosi konkurenciju? Kao je moguće da onome tko nam učini dobro za samo nekoliko dana želimo smrt? Zašto se tako lako može manipulirati masom – mnoštvom ljudi? Je li većina uvijek u pravu? Zbog kojih se to strahova ostavlja prijatelj i dobročinitelj? Zbog kojih se to interesa predaje čovjeka u sigurnu smrt, a jasno je da je nevin?

Nevinost je trpjela da očisti našu krivnju. Samo naporom i žrtvom se ostvaruju velika djela. Čovjek je sebičan jer ne poznaje Boga koji je bezuvjetna ljubav. Ljubav je spremna davati i onda kada ne prima. Čovjeku treba vodstvo, sam je ograničen, a Bog pokazuje najbolji i jedini put, bez Boga čovjek nesvjesno stvara zamjenskog boga. Istina nije u masi već u Isitni – Bogu! Čovjek koji ne vjeruje u vječni život grčevito se bori za zemaljski i ne bira sredstva održati ga.

Čovječe, Bog te ljubi do ludosti križa i križem ti otvara vrata raja!