180314-Deveta-srijeda-Velike-poboznosti-sv-Josipu-09

Draga braćo svećenici, braćo i sestre!

O čemu govori ovo današnje Evanđelje? Došli smo kod našeg sv. Josipa, Zaštitnika naše domovine Hrvatske i čujemo Isusa kako govori o svojem Ocu. Ima li ljepšeg Evanđelja nego kada sam Isus, koji je sam od Oca izašao govori o svojem nebeskom Ocu? "Dolazi čas kada će svi koji su u grobovima čuti njegov glas i izići će; koji su dobro činili, na uskrsnuće - na život; a koji su radili zlo, na uskrsnuće - osude." Nalazimo se u ovom svetom korizmenom vremenom i imamo pred sobom lik svetog Josipa. Mogli bismo reći najvećeg sveca kojemu je bilo povjereno čuvati dvije najsvetije osobe na zemlji, samoga Boga Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. I zbog toga možemo reći da tema ovog današnjeg Evanđelja zasigurno jest Božji sud. Nema ovdje čovjeka u ovoj Crkvi Božjoj koji se nije pitao o toj temi, kako će to biti kada ću otići sa ovoga svijeta? Evo ga! Zaštitnik umirućih, sveti Josip! Možemo se pitati u našem životu je li to nekakva sporedna, ili je to prevažna tema za nas kršćanine? Ako mi gledamo da je cilj, dio našega putovanja i da tamo kamo smo krenuli je bitno doći do toga cilja, onda je zasigurno i ova tema ona koja je izuzetno bitna u našemu životu. Svi se pitamo kako će to izgledati kada ćemo gledati Boga licem u Lice? Isus jako dobro zna, braćo i sestre a mi o tome razmišljamo. I zato nam govori ovo današnje Evanđelje, i zato nam želi pomoći, nama kršćanima koji o tome razmišljamo, o onome što nas sve u našem životu čeka. Da bismo zaista razumjeli Božji sud moramo prvo čuti što sam Isus govori o njemu. I kaže nam:"Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac." Što to čini Otac, Sin jednako to čini. Bez ove rečenice braćo i sestre ne možemo razumjeti Božji sud, posljednje trenutke našega života. Prvo je što moramo znati ono što čini Otac. To su dvije stvari. Uistinu, kaže nam ovdje u Evanđelju: "Kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava one koje hoće!" Otac uskrisuje one u kojima života nema. Otac oživljava one čiji je život na neki način oslabio, usahnuo se, uvenuo. Zato smo došli kod nebeskoga Oca. Sigurno svaki od nas ima u svome srcu molitvu koju je došao predati svetom Josipu, koju je došao predati našem nebeskom Ocu Želimo u ovoj Korizmi dignuti se, pojačati taj odnos sa Isusom Kristom, sa našim nebeskim Ocem. To je naš Otac! Otac koji oživljava, koji život daje! A što čini Isus Krist? Što čini Sin? Isto ono što čini Otac braćo i sestre i zato prije nego što nam Isus opisuje u ovom Evanđelju po Ivanu taj Božji sud On nam prije svega želi po svojem nahođenju da sve čini kao Njegov Otac.  I zato koji je zaključak? Kako će onda izgledati Božji sud? Upravo tako kao što izgleda svako Božje djelo. A kako to Božje djelo izgleda? Izgleda tako da će dati život onima koji život nemaju. Sjetimo se kako lijepo opisuje prorok: "suhe mrtve kosti oživite i izvadit ću vam srce kameno i dat ću vam srce od mesa", isto tako: "udahnut ću život onima u kojima se život već ugasio", dat će nam onu poletnost, onu puninu, onu radost. O Isus nam vrlo jasno kaže, Otac doista ne sudi nikomu! Ovo je vrlo važna rečenica. Svi mi, sigurno smo izrekli jednom u životu, Bog će te kazniti, Bog će te osuditi! A sada piše: "Bog Otac doista ne sudi nikome!" Sav svoj sud predao je Sinu, Isusu Kristu. Što to znači za nas? Kako si mi sada možemo zamišljati taj Božji sud? Kako si možemo zamišljati Boga, koja je naša slika o Bogu? Kakvu to sliku ja kao kršćanin stvaram o Bogu? Je li moj Bog neki tiranin, neki stari sjedi starac, nekakav bog Zeus koji drži neki grom u ruci, koji jedva čeka da pogriješimo da nas kazni? Je li to nekakav sudac koji će nas samo gledati, to si dobro učinio, to loše učinio. Evo današnje Evanđelje nam to kaže, nije li posve suprotno te neke slike o Bogu naspram onog što nam Isus danas ovdje kaže? Kaže "Bog koji bi osudio svoga Sina, ne bi se zvao Ocem." Sjetimo se samo onog Evanđelja tko je naš Otac, onog Evanđelja o Milosrdnom Ocu koji čeka svoga sina, koji ga ugleda iz daleka, koji trči prema njemu, koji se ganu prema njemu, koji mu stavlja prsten na ruku, obuću na noge, haljinu najljepšu mu oblači i onda tele ugojeno zakolje da se proveselimo "jer sin moj bijaše mrtav i oživje!" Zapamtimo braćo i sestre smrti kod Boga nema. Smrt i Bog ne idu zajedno. Svi Njegovi prijatelji, sva Njegova djeca žive! Žive! I baš zato Bog Otac ne može reagirati na te neke naše stvari, na naše zlo, ne zato jer je On pravedan i strog, nego zato da nam pokaže da iziđemo iz toga zla. Bog ne osuđuje čovjeka, nego osuđuje zlo, osuđuje onoga koji ustraje u tom zlu, u tom grijehu, u toj smrti. I zato tema ovog današnjeg Evanđelja jest, da, osudit ću sve ono što me od Gospodina udaljava! Sve ono što me od Njega odvlači! Osudit ću to zlo u mojemu životu, ali neću osuditi čovjeka. I zato, braćo i sestre, evo, svaki otac ne čini ono što se možda meni sviđa, ne čini ono što bi meni možda bilo prihvaćeno, ali ono, prijatelj, Bog jest prijatelj mojih prijatelja i Bog je neprijatelj mojih neprijatelja. Hvala dragome Bogu da Bog koji puta ne čini onako kako bi smo mi htjeli, kako se to nama sviđa ili kako je to nama ugodno jer to bi za nas bilo kraj i bila naša propast. I zato, nastavlja ovdje Isus u ovome Evanđelju: "Otac doista ne sudi nikomu, sav je svoj sud predao Sinu!" O čemu se radi? Radi se upravo o tome da svaki sin ima vlast suditi, mi smo sinovi i kćeri Božji. Je li mi sudimo? O itekako! O itekako sudimo! Što to znači?  Da život Božje djece, ako sam Božje dijete, a jesam, kao što je pisalo u prvom čitanju "Ako bi majka i svoje dijete zaboravila, ja tebe neću nikada!" To znači da život nas kao djece Božje ovisi o tome kakav ćemo sud imati o Ocu i o drugoj Božjoj djeci, odnosno našoj braći i sestrama, našoj ženi, mužu, djeci, prijateljima, rodbini. Evo, zato braćo i sestre, ako je naše mišljenje, ta naša slika, naš sud o Bogu i o drugima dobra slika i mi smo dobro. Živimo punim plućima. Dišemo punim plućima. Radosni smo. Ako se naša slika o Bogu pokvari, ako svoga Boga gledam kao onoga koji mi je uskratio sve što je u ovom životu lijepo, ako svoga Boga gledam kao onoga koji mi nameće samo svoje Zakone, svoje propise sve ono što ne smijem, ne smiješ, ne smiješ, ne smiješ! Cijela Korizma i cijeli naš kršćanski život samo govori ne, ne i ne! Ako imam takvu sliku o Bogu mi gubimo tlo pod nogama i gledamo Bog je težak, Bog je tiranin. Kakva je to naša kršćanska vjera koja me samo stavlja u frustraciju života? Vjera koja mi ne daje radost, povjerenje? Kada ste zadnji put razgovarali s kršćaninom i dobro se s njime nasmijali? Kada gledamo našu vjeru kao sve nešto smrknuto. I ako bi netko negdje nešto sagriješio, odmah, vidi ga kakav je, to ti je taj, on ti tako i tako živi. Zašto to pričamo jedni o drugima? Zato jer mi smatramo da je naš Bog takav. Zato jer mi smatramo da samo ako ću činiti dobro idem u raj, ako sam učinio nešto loše idem u pakao. To je naša vjera. A šta nam Bog danas ovdje govori, govori nam o tome da nas je svijet uvjerio, naši vjeronauci, naše prvo pričesti, krizme o tome da je bitno je li vjeruješ ili ne vjeruješ. Ovaj ti ide u crkvu, ovaj ti ne ide u crkvu. Jel' to bitno? Ne! Našem neprijatelju Sotoni to nije bitno, bitno je njemu kako ti vjeruješ. Kako ti vjeruješ? Je li ti imaš ispravnu vjeru o svome Ocu? Je li ti zaista vjeruješ da je tvoj Bog, Bog ljubavi, Bog milosrđa? Zašto je papa Franjo nedavno proglasio Godinu Božjeg milosrđa. Zašto? Jel' to Bog koji mene odvlači? Evo braćo i sestre, Isus nam danas o tome kaže da prava bitka u mojem životu neće se odnositi o tome jel' ja imam vjeru ili nemam. Naravno da je dar vjere itekako bitan, ali molimo za iskrenu, pravu vjeru. Da ako mi kršćani, djeca Božja, ćemo o svome Bogu govoriti drugome Bog će te kazniti, kako će taj naš slušatelj razmišljati, je li ovaj dobar? Jel' kod njega sve štima? U koga on to vjeruje? U koga on to vjeruje? Evo zato mi smo točno onakvi kakva je naša slika o našem Bogu, o svojem Ocu. Ako je moj Bog pravednik samo nekakav, ja ću osuđivati druge, ali ako je moj Bog Bog nekih svetih ratova, ja ću voditi ratove. Ako je moj Bog, Bog ljubavi i milosrđa, ako ja znam ono što smo čuli u nedjelju Ivan 3,16 "Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da ni jedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego ima život vječni." To je temelj, temelj naše vjere. Bog je tako ljubio svijet. Tema je častiti Sina Isusa Krista kao što se časti Otac. A kako se to časti Sin, braćo i sestre? Kako ću ja  častiti Isusa Krista u svojemu životu? Kako da Mu služim? Odgovor nalazimo u današnjem Evanđelju: "Zaista, zaista kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje Onomu koji mene posla, ima život vječni!" Slušati Božju Riječ! Kao što smo čuli prije Evanđelja "Ne budite danas srca tvrda, kamena, nego Riječ moju poslušajte!" Isus se časti, Isus se slavi na taj način da se sluša Njegova Riječ! Koja je to Isusova Riječ? Koju to Riječ ja želim čuti od Isusa Krista? "Ljubi Boga svoga svim srcem svojim,svom dušom svojom, svim bićem svojim, svim umom svojim, svim tijelom svojim" sa svime onime što ti jesi i "Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga." To je Isusova Riječ. A što se događa onda braćo i sestre sa onim tko živi sa dobrom, tom lijepom slikom o Bogu o Bogu kao svome Ocu, o Bogu kao ljubavi, o Bogu koji sluša svoga Sina, o Bogu ljubavi, o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Što kaže? Koji zaključak? Taj koji tako čini ima život vječni, ne kada umrem, ne tada, već sada na ovome svijetu. Ima život vječni i ne dolazi na sud, nego kaže ovdje Evanđelje "On je prešao iz smrti u život"" Prijeći, glagol priječi na grčkom jeziku kao što je napisano u Evanđelju znači promijeniti boravište. Ako sam prije boravio u smrti jer je ta moja slika o Bogu bila loša iskrivljena, sada braćo i sestre ulazim u život, sada sam promijenio to boravište i sada ta Božja ljubav se prelijeva u meni, dolazi u mene i te moje sve odnose prema Bogu i braći ljudima. Prijeći iz smrti u život, ja želim stanovati u kući života, tamo gdje je živo sveti Josip, uz onoga koji je Put, Istina i Život, Isusa Krista i Blažene Djevice Marije. I zato braćo i sestre možda smo se puno puta u životu selili, pogotovo mi svećenici. Najvažnija selidba u našemu životu zasigurno je prijeći iz smrti u život. Zato smo na kraju krajeva ovdje i došli i zaista, zaista kažem vam, sada je, sada je taj čas braćo i sestre taj čas kada će mrtvi čuti glas Boga živoga i oni koji čuju živjet će. Teška rečenica. Kako mogu mrtvi čuti glas Boga živoga? I zato kaže ovdje, ovaj sud Božji očito nije nekakvi budući događaj koji će se dogoditi u našem budućem životu, nego se počinje događati već sada, ovdje se to događa. Kako se to događa? Ako sada slušam ovu Božju Riječ, pogotovu u ovoj Korizmi, ako sam sada već onaj koji imam život u sebi, onda se to događa već ovdje braćo i sestre. I zato sjetimo se ovih riječi kada budemo smrknuti, kada budemo potišteni, kada ćemo misliti da sam sâm na cijelome svijetu, kada ću misliti da nikad u životu neću naći svojeg bračnog partnera, svoju buduću suprugu, svojega budućeg muža, da nikad više neću rodit djecu, da mi Bog ne može i neće podariti djecu. Sada sam došao ovdje svetom Josipu sa svim tim svojim životnim nakanama, da kažem, evo prelazim Oče nebeski, sada iz ove smrti u život, sada sam došao ovdje da povjerujem Tebi i Tvojoj svetoj Riječi. Zato, kad čujem glas Isusa Krista, ja sam u životu, ja prelazim. Što je to život na kraju krajeva? Slušanje i poslušnost Isusovom glasu, toj Isusovoj Riječi. Nema boljeg i ljepšeg života, nego života kojega živim u punini djeteta Božjega. I ta Riječ, kad toliko pričamo o toj Riječi, bitno je da znamo što je ta Riječ. Evo sjetimo se onog malog Evanđelja gdje Isus kaže "Nebo i zemlja će proći, sve će proći, ali moje Riječi neće nikada!" To znači da ja, jedino ako nekad malo želim pričati sam sa sobom, ali inače ako razgovaram, ako izgovaram riječi, to je odnos. Ja gradim odnos između onoga koji sluša i onoga koji govori. Riječ je odnos. Ja sada braćo i sestre gradim odnos sa Isusom Kristom, On i ja pričamo, On sluša mene, kad ja šutim On priča, kad On priča ja šutim. To je odnos. I ta Riječ, kaže "Tko sluša moju Riječ, ima život vječni!" Ja sada ovdje na zemlji gradim između Isusa i Krista i mene i kaže ovdje u Evanđelju "Doista kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi i ovlasti ga da sudi jer je sin čovječji. Ako zaista Isus ima u svojoj ruci vlast da sudi, kako će taj sud izgledati, kako će taj sud izgledati? Izgledat će tako da će uskrisivati mrtve i da će oživljavati one čiji je život potonuo. I zato u Ivanovom evanđelju, trenutak koji svjedoči o tome kako sudi Sin. Ovo je vrlo bitno da znam kako to Isus Krist će mene osuditi. U Ivanovom evanđelju jako dobro piše, Sin Božji svoj život daje za mene! Tako sudi Isus Krist! Svoj život daje za mene! Gdje? Na drvetu križa! Evo ga tu je! Mogu cijeli dan ostati ovdje u tišini i gledati kako Isus Krist meni sudi! Križ! To je sud Isusa Krista! To je taj "strašni" Isusov sud prema meni, Njegovom ljubljenom stvorenju. A na tom križu nas je osudio jednom osudom, tako da umrijevši za nas, sve nas je spasio! Sve! Sve, bez iznimke! Mi možemo u svojoj mašti reći, ovaj je tamo ili tamo. Ne! Sve je spasio. I zato kaže ovdje Isus "Ne čudite se tome jer dolazi čas kada će svi koji su u grobovima čuti Njegov glas i izići će koji su dobro činili na uskrsnuće života, a oni koji su radili zlo na uskrsnuće osude!" Isus govori upravo o tome da dolazi čas, govori o nečemu što će se dogoditi u toj budućnosti, o tome koji su izašli iz grobova. Što to znači? To znači da ćemo upoznati onoga koji ima vlast nad životom, vlast nad smrću, vlast onoga koji je tu smrt pobijedio! Naša korizma ne bi imala smisla, ako bi završila na Veliki petak, ali zato je Uskrs, najveći kršćanski blagdan. I Bog, da nas je Bog stvorio samo zato, idemo stvoriti čovjeka, načinimo čovjeka na svoju sliku i da on umre i to je to, ništa ne bi bilo, ništa ne bi bilo. Naš Bog bi bio onda nekakav mučitelj, nekakav sadist, ali Bog nas je stvorio za život, da živimo u zajedništvu s Njime, gdje je sada sveti Josip, blaženi Alojzije Stepinac, gdje su sada tisuće i milioni, milioni drugih svetaca, stvorio nas je za život. I što ja sada trebam činiti? S kojom ću ja porukom ja otići doma, svojoj kući, svojoj obitelji, svojem poslu, s čime ću ja to večeras otići u svoj krevet, na počinak? Što želim učiniti u svojem životu, što trebam činiti sada? Prva stvar, slušati glas Sina koji mi objavljuje Očevu ljubav, ljubiti braću i nikoga ne suditi. A što braćo i sestre, ako sada ne činim dobro, ako činim neko zlo u svojem životu? To, sve što nije dobro, sve to što nije ljubav, već je unaprijed osuđeno i toga nema. To je već mrtvo, to je već sada u propasti i već sada je u prošlosti. Zato ono što želimo kaže nam ovdje Isus na kraju Evanđelja: "Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa, kako čujem sudim i sud je moj pravedan, jer ne tražim svoje volje, nego volju Onoga koji me posla." Koliko je drugačija Božja pravda od te moje pravde! Kakva je ta naša ljudska pravda? Imamo jednostavnu ljudsku pravdu, nagraditi dobre i kazniti zle. Tako svi od nas razmišljamo. Postoji sustav u kojem ću ja nagraditi onoga koji je dobar, koji čini dobro, koji je loš, kaznit ću ga. A Božja pravda je ipak drugačija. Njegova je pravda uništiti zlo, uništiti taj egoizam, sebičnost, samodostatnost u korijenu, jer Njegova pravda je ljubav. Ljubav koja se daje bez ikakvih granica. Ljubav koja ne traži svoje. Ljubav koja se ne hvali. Ljubav koja se daruje. To ne znači braćo i sestre da Bog tolerira zlo, to to ne znači, nego zamjenjuje to dobro i zlo. I zato Božji sud jest pravedan sud, tako što na te naše egoistične dijelove života, na naše zlo, na naše nepravde odgovara istim oružjem, udvostručuje to? Ne! Bog na naše zlo odgovara svojom ljubavlju, svojom križem i uzima na sebe naše zlo i daruje nam svoje spasenje. I to nam govori i sveti Josip, Josip koji je bio zemaljski otac, koji je živio upravo tako kao što je živio i Isus Krist. Znači da Božja pravda, Božja pravda jest tvoje i moje spasenje. Evo braćo i sestre, neka nam ovo Evanđelje i ovo kratko promišljanje pomogne u tome da spoznamo, po zagovoru svetog Josipa tu veliku Božju ljubav, taj veliki strašni Božji sud, da znam slušat Njegovu Riječ, da živim po Njegovoj Riječi i da znam djelovati uz Njegovu pomoć onako kako je i On djelovao, Amen!

Propovijed vlč. Ivana Vučaka, župnika župe Presvetog Trojstva, Krašić: