Homilija vlč. Ivice Berdika, župnika župe Svetog Stjepana prvomučenika, Zagreb-Botinec na desetu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 20. ožujka 2019. godine:

Berdikhomilija

 

Draga braćo i sestre

Došli smo ovdje svetom Josipu da nekako zajedno ovdje u ovom prekrasnom svetištu, da nekako ojačamo svoju vjeru. Bijah negdje 30. siječnja ove godine na Silbi i tamo se vodila jedna molitva u čast svetoga Josipa. I gle čuda, već slijedeći dan zove župnik ovoga svetišta, monsignor Sente, te se tako čujemo, popričamo, pa kaže, kad ću doći u ovo svetište, a ja kažem kad ćeš me pozvati da propovijedam pa ću doći na taj način i tako onda on kaže i dobro onda ćemo to 20. ožujka učiniti. Dogovor pao, danas to izvršavamo. Gledam to kao možda čudo svetoga Josipa, jer sam dan prije pred kipom svetoga Josipa molio na Silbi, a slijedeći dan već evo nekako Josip dade priliku da ovdje propovijedam, da zajednički razmišljamo o Riječi koja nam je danas ponuđena. Tako, možemo promatrati svetog čovjeka Jeremiju u Starom Zavjetu. Sjećanje Isusu, sjećanje mnogim ljudima u povijesti, događa se nešto ozbiljno. Često nam to promakne. Tadašnji suvremenici kod Jeremije danas kažu ovako: Hajde da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati zakon, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku njegovu riječ. Prorok Jeremija zaista je teško platio svoju službu vjernosti gospodinu, proganjan, u zatvoru mučen, svašta  je prošao a ostao je vjeran Božjoj Riječi. Govorio je istinu narodu iako se to narodu u nekim situacijama nije svidjelo. U Evanđelju potpuno ista stvar, Isus ulazi u Jeruzalem, sprema se uči u taj grad i kaže svojim sljedbenicima, evo ulazimo u Jeruzalem i Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Zanimljiva kombinacija, svećeničkim poglavarima i pismoznancima. Tako je bilo u proroka Jeremije, tako je bilo u vrijeme Isusa, tako je bilo možemo reći i u modreno naše doba, da povežemo stvari kako su uvijek iste. Tako govorimo primjerice o Aloziju Stepincu. Isto je bilo i onda da se nekako i njega dovede u teško stanje. Osudit ćemo ga na smrt i predati poganima, da ga izruguju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti. Ozbiljnost života. Bog nas često po svojoj Riječi upućuje na tu ozbiljnost. Kako mi ljudi reagiramo? Dosta neozbiljno. Pazite govore o svojoj smrti, Jeremija, Isus, Alojzije Stepinac, svjesni su da ih čega teška sudbina, ali eto koji puta se bave nekim manje važnim stvarima. U tom trenutku kad Isus navješćuje svoju smrt, dolazi jedna pobožna majka, dva su joj sina među apostolima, Ivan i Jakov, majka sinova Zebedejevih i ona kao pobožna majka u toj situaciji pita neke svoje potrebe, Isuse evo imam neku nakanu. Hoćeš mi tu nakanu uslišati? Pa, dobro, koja je to nakana? Evo, neka moji sinovi Tebi sjednu zdesna i slijeva u Tvome kraljevstvu. Tako majka razmišlja. Isus govori o svojoj smrti, ona razmišlja kako bi njezini sinovi bili zdesna i slijeva u Isusovom kraljevstvu. Desetorica koja to slušaju, ostali apostoli, ljute se na tu dvojicu i njihovu majku. I oni bi htjeli biti zdesna i slijeva. I njima se nekako čini da je to mjesto za njih. Isus ih upozorava da tako ne razmišljaju. Vidite, brzo odemo u neki smjer koji je sporedan, manje bitan, ne čujemo bitne poruke. Isus govori o svojoj smrti, o svojoj muci, a apostoli koji su mu najbliže, pitaju ga preko svoje majke, možemo li sjesti Tebi zdesna i slijeva? Časti, vlasti, moći ovoga svijeta, male naše sitne potrebe ljudske, to je njima na pameti u trenucima Isusovog velikog iskušenja. Zato valja pripaziti da nam bitne stvari nekako ne promaknu, dok se bavimo nekim sitnim stvarima svoga života. Jučer sam bio na predstavljanju jedne knjige, vrlo potresne, koju je izdala psihologinja Bernardica Juretić, a knjiga se zove Lucas. Opisuje život jednog mladića u Njemačkoj, knjiga je predena na hrvatski, koji je spletom životnih okolnosti upao među sotoniste. I onda izvodi stvari unutar te zajednice, nisam stigao još knjigu pročitati jučer je tek izašla, ali sam čuo priču kako zvuči, da nekako živi po tome sistemu sotonista i promaši poruku Evanđelja te krene nekako drugačijim putem. Knjiga opisuje vrlo potresne scene koje su vezane za tu udrugu koja na taj način funkcionira. Mi smo primjerice u Botincu, locirali također jednu zajednicu sotonista. Pazite, u našoj gradskoj sredini odakle dolazimo danas mi Nanovo rođeni i ostali hodočasnici iz zagrebačkog naselja Botinec, našli smo sotoniste u našem naselju. Ljudi koji rade sve u skladu s time. Uz tu kuću živi jedna katolička obitelj koja nema mira. Kad ovi katolici žele spavati, sotonisti prave nemir. Iz njihovog dvorišta izlazi neopisivi smrad, jer, prema saznanjima, za sada žrtvuju životinje, imaju razne životinje u toj kući, od zmija pa do nekih velikih čudnih životinja koje se tu nalaze u tom njihovom obiteljskom domu. Zove se policija, redari, pokušava se napraviti neki red, a ne možeš red napraviti jer to nikome nije u interesu, da se nekakvi red uspostavi. I kada se događaju tragedije, kao što je ovaj Lucas opisao u svojoj knjizi, razna ubojstva, samoubojstva i teška kriminalna djela, zaboravite na policiju. Policija vam tu neće ništa odraditi. Ona će zapisati podatak i stvar će otići negdje u arhivu. Dok sam bio mlađi svećenik bio sam vjeroučitelj u Čazmi i tamo smo svakog 9. u mjesecu jako strepili što će se dogoditi toga datuma u školi. Kroz negdje godinu dana svakog 9. u mjesecu jedan se od vjeroučenika ili školaraca ubio, izvršio samoubojstvo. Radi se o mladim srednjoškolcima, znači negdje 15-18 godina. Nikome ništa. Hrvatska o tome nema pojma. Mi smo u Čazmi strepili kako će to izgledati slijedeći mjesec. Koje je dijete slijedeće na redu? Ono što je svakako zanimljivo je da su sva ta djeca bila usko vezana za Crnu ružu Željka Malnara. Kad je Željko Malnar to otkrio da se te otkrilo u Čazmi, onda me zvao jednom u svoju emisiju da o toj temi razgovaramo, policija o tome ništa. I da je to jedna čudna sprega između policije, sudstva, advokature, raznih društvenih struktura koje takve stvari stave pod tepih. Ne možeš ništa dokazati. Tako je u slučaju ovog Lucasa, knjige koja je jučer bila predstavljena na Svetom Duhu u Zagrebu, također se isto kaže, ništa ne možemo dokazati. Pazite, ali kad u Kninu netko zviždi, začas se nađe tko zviždi u Kninu, to se brzo nađe, ovisi na koga se zviždi. A kad se mladi životi oduzimaju, onda ne možeš naći gdje je uzrok te situacije, jer se ta situacija isprepliće sa bitnim stvarima, a to je taj sotonizam koji danas već uzima maha među mladima, među odraslima i na razne druge načine djeluje na  ljude. Nedavno smo dobili jednu informaciju za igru Plavi kit, pogledajte si na internetskoj stranici kako to izgleda. Jedan čovjek dođe u kontakt s mladima i onda im kaže, napravi ovo, napravi ono i polako dušu, naročito mlade pametne djevojke, to mu je specijalnost kaže, vodi prema samoubojstvu. Napravi ovako, napravi onako i najedanput se djevojka ubije. Govorimo također iz nekih iskustava, vrlo jasnih argumenata, o čemu mogu svjedočiti kroz dokazne materijale o toj temi. I kada se djevojka ubije, dotični napiše, riješili smo se biološkog otpada. Kako grubi izraz za jedan mladi život koji je otišao u nepovrat jer je povjeravao takvoj situaciji tog čovjeka koji nešto govori. Vidite, takve stvari su zastrašujuće u svijetu, imate ih sve više. I kada čujete da se tako nešto događa, da li se vi ikada pitate, a zašto se to događa? Odakle taj sistem ovom svijetu? Dakle, puno života odlazi bilo u obliku ubojstva, bilo samoubojstva, to je manje bitno, a da državne vlasti o tome apsolutno ništa ne govore. Ja sam evo naveo primjer iz Čazme od prije 15 – 20 godina, gdje se to sve tako zataškalo. To su ljudski životi u pitanju, mladi su u pitanju! E sad da se vratimo Josipu, idite k Josipu. Zašto to kažemo? Jer u litanijama, kada molimo litanije postoji jedan zaziv koji se govori "strahu zlih duhova". Tako ga Crkva naziva u svojim litanijama. Zapravo svaki svetac je strah zlih duhova. Kada se često mole različite molitve oslobađanja, zaziv svetaca stvara velike probleme kod zloduha, bilo kojeg svetca, pogotovo ako je osoba na neki način vezana za tog sveca ili ima neke dodirne točke, onda budu razne reakcije po tom pitanju. Idite k Josipu, on ima rješenje! Budite pravedni, kao što je Josip muž pravedan i bogobojazan! Ne možeš biti na dvije stolice, biti katolik u crkvi, a u društvu biti poganin, to dvoje ne ide zajedno. I taj mentalni sklop moramo mijenjati u svojoj glavi, ako želimo imati tu jednu Božju zaštitu i snagu za svoj život. Josip je muž pravedan! Pravednost je jedna krepost, složena krepost, u kojoj daje svakome ono što mu pripada, Bogu slavu na nebesima, a čovjeku ono što je potrebno u njegovoj svakodnevnici. Dostojno je i pravedno da ideš na svetu misu, da se dnevno Bogu moliš, da Boga ne psuješ jer ti je Bog sve dao, On ne zaslužuje tvoju psovku, tvoje je vrijeđanje, nepoštivanje nedjelje, molitve, bilo čega drugoga, Bog ti je sve darovao! Što imaš, a da nisi primio od Božje ljubavi? Zar nije onda Bog dostojan te hvale i časti? Ali gle, mnogi katolici, tako to dnevno bude na našim medijima, zovu  razne astrologe, gatare, vračare, hoće li mi se sin oženiti, hoće li kćer dobiti posao, to su dakle Hrvati – katolici. I nikome ništa. To je vrijeđanje Boga. Ovdje se pobožno mole, pod 45º sklopljene ruke, dođu kući telefon, halo vračare, ima li šta novoga, kakva je situacija i slično. Ta dva svijeta ne idu zajedno! Tu moramo nešto jako bitno mijenjati u svom životu. Tražimo isključivo od Boga živoga pomoć, ni od koga drugoga! Danas smo upravo čitali Psalam 31. Psalam Alojzija Stepinca: "U Tebe sam se Gospodine pouzdao i neću se postidjeti!" Kaže: "Izbavi me iz mreže koju mi zapeše jer Ti si moje utočište, u tvoje ruke predajem duh svoj, otkupi me Gospodine, Bože vjerni!" Tako vapi pobožan čovjek! Samo Bogu živome! Nikom dugom se ne klanjati! Samo Njemu živome! Tu je rješenje! Tako nas i Josip upućuje! To je pravednost! Samo doći pred Boga živoga, Njemu se izjadati. Evo, pa taj zaziv "strahu zlih duhova", dobro je zapamtiti iz litanija i slijediti taj primjer svetoga Josipa.

Ja mogu evo danas predstaviti našu zajednicu Nanovo rođeni iz Botinca i sve evo koji su vezani za župu Botinec, da je to jedeno veliko iskustvo koje nosimo u svom svakodnevnom životu. Mladi iz naše zajednice često su primijetili tu silnu moć zloduha. Mnogi od njih su bili na molitvama raznih oslobađanja, egzorcizama ili slično. Ako ste gledali koji film na tu temu mogli ste vidjeti zaista zastrašujuće scene. Mlade koje imamo ovdje danas okupljene iz Botinca, često su bili prisutni takvim stvarima. Znate, gdje šestorica drže jednu osobu i jedva je drže, gdje se događaju čudesa snage i moći osobe koja je opsjednuta. To trebate doživjeti. I kad to vidite, a onda dopustite Isusu da uđe u život te osobe ili zagovor svetaca ili kako ćemo to uzeti, onda vidite koliko je snaga u Bogu. Vidite snagu Zla koje može ići do te mjere da čovjeka dovede do samoubojstva ili ubojstva, do jako čudnih scena, dakle s tim se nije za igrati. Naš narod mudro kaže, tko s Đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. Pa kad s Đavlom tikve sadiš, onda će ti se o glavu razbiti, nemoj onda kukati da ti je teško jer ne možeš i jedno i drugo, Boga i Đavla, ne ide zajedno! Moraš odlučiti na kojoj ćeš strani živjeti. I onda vidimo s druge strane snagu Božju kad se zazove zagovor svetaca, raznih milosti koje dobivamo. Evo tako je nekako trajna prisutnost Boga u crvki. Nekako bih vam želio poručiti, odlučite se, želim biti Božji! Želim slijediti primjer svetoga Josipa, bilo kojeg sveca! I tu naći rješenje za svoje životne probleme. Danas smo ovdje hodočastili u ovo svetište kako bi dobili snagu dalje za život. Želimo slijediti primjer svetoga Josipa, muža pravedna i bogobojazna, da to bude i dio našega života, pravednost, dati Bogu što Bogu pripada, dati čovjeku što čovjeku pripada. To znači, ako sam do sada krao, onda neću više krasti jer to nije pravedno da se krade. Bludni grijeh, laž, nekoga vrijeđam lažima, neću ga više lagati, govorit ću istinu! Ili bilo koji drugi grijeh, poštivanje roditelja. Što je zapovijed višlja to je teže iz nje izaći van kad smo je prekršili. Iz prve zapovijedi je najteže izaći, a u nju se najlakše ulazi. Treba puno moliti da bi se izašlo iz prve zapovijedi koja čovjeku razara život. Nemojte zaboraviti onu prvu kušnju kada Đavao kaže Isusu, samo mi se pokloni, sve ću ti dati, samo mi se pokloni, jedan poklon, ali više to u srcu ne izvana, dobit ćeš sve. No dobro je znati da Đavao puno toga obećava, malo daje, a sve uzima! Najprije mir u duši, kada čovjeka odvoji, onda ga razara na razne načine i na kraju mu kaže, život više nema smisla. Previše je takvih svjedočanstava i u našem narodu i drugdje, to su bitne stvari, nemojmo se baviti sporednim stvarima, moliti za sitne stvari, molimo za važne stvari, ali nemojmo zaboraviti na bitne stvari za spasenje čovjeka, životi su u pitanju. Pa Isusu vapi: "Bože, spasi naš narod od tih raznih nevolja koje ga pohađaju, daj nam ljude koji će biti čvrsti u katoličkoj vjeri poput Alojzija Stepinca, koji nam je najsvjetliji lik u Hrvata čiji smo psalam danas razmatrali. "A ja se Gospodine u tebe uzdam, govorim Ti si Bog moj! U Tvojoj je ruci sudbina moja, istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone. Tako vapijući po zagovoru svetog Josipa možemo očekivati i kod sebe i kod drugih svjetliju budućnost,

Amen.