Braćo i sestre, danas je šesta vazmena nedjelja i Isus danas spominje Duha Svetoga, da će poslati Duha Branitelja. I crkva nas danas smješta, u liturgijskom čitanju, u dvorani Posljednje večere, iako se nalazimo u vazmeno vrijeme, jer u prvim tjednima Vazma, odnosno uskrsno vrijeme, slušali smo o izvješću Isusova ukazanja kao Uskrslog, a ovdje, sada, u zadnja dva tri tjedna, dvije-tri nedjelje, slušamo Isusa kako govori svoj oproštajni govor u dvorani Posljednje večere. Smatra se da su to možda najvažnije riječi izrečene, jer to su Isusove posljednje riječi. Znajući da će on ići na križ i da će umrijeti i da njegovi apostoli će sigurno doživjeti šok, Isus ih priprema! Zato je jako važno razmatrati ove riječi, tu besjedu Isusovu, Njegove posljednje riječi. I, prošle nedjelje smo čuli o novoj zapovijedi, zapovijedi ljubavi. I svi vi znate u ovom svijetu, da ovaj svijet ima poimanje ljubavi i da postoji puno plagijata ljubavi. Zato, Isus je dao svoju zapovijed ljubavi i dao kriterij ljubavi i rekao "ljubite jedni druge kao što ja vas ljubim". Danas Isus nam daje svoje poimanje mira. Ja mislim da nema dva pojma, u današnjem sekularnom modernom svijetu, dva pojma koja se tako zlorabe, ljubav i mir. Toliko često čujemo te riječi. Najvažnije je ljubav ili mir koliko to čujemo, a mi koji smo prošli Domovinski rat, sjećamo se koliko mirovinskih sporazuma je potpisano, a ništa od mira. A danas Isus daje svoj kriterij mira, pa malo braćo i sestre pogledajmo, jer sam uvjeren da prvo čitanje i drugo čitanje su ključ, odnosno interpretacijski ključ za razumijevanje ovog što Isus želi reći o miru. On kaže: "mir vam svoj dajem, ali ne onako kako ovaj svijet daje!" To znači da postoji lažni mir. Mi želimo Isusov mir "Pax Christi"! Nije slučajno da je ovo napisano u ono vrijeme kad je vladao tako zvani Pax Romana, rimski mir, koji je bio uspostavljen oružjem. Pogledajmo, braćo i sestre, prvo krivo poimanje mira. To možemo često danas čuti, ima toliko udruga, čak studije neke mirovinske studije, kao da moramo učiti o miru. I pogledajmo šta znači mir i šta ne znači mir. Krenemo od sebe, braćo i sestre, najčešće mi kad govorimo o miru, mi govorimo o nedostatku nečega. Evo, ja se sjećam kad sam bio student, ja sam rekao, jedva čekam da nema ispita, onda ću imati mir. Zna se dogoditi da muž zna reći, jedva čekam da žena ode na tri dana, kad nema žene bit će mir. A žena zna reći za muža, kad nema muža imat ću mir. Ili, kad završim, evo kad uspijem ovaj rok riješiti, ili neke rokove na poslu, uvijek je naše poimanje mira nešto što nedostaje, nešto što riješimo. A, Isus kaže: "ja vam dajem mir"! To znači "Pax Christi", Kristov mir nije odsutnost nečega, nego je primanje nečega, kad činimo nešto. Dobro analizirajte svoj život i vidjet ćete najčešće mi poimamo mir kad bježimo. Koliko puta i ja znam reći, evo samo da pobjegnem ili da ugasim mobitel na jedan dan, da nemam mobitela imao bih mir, ili da nemam ovaj posao, ili da pobjegnem iz grada malo u prirodu, uvijek je neki bijeg. A, vidite, Isus to ne govori. On kaže: "ja vam dajem svoj mir"! Pa pogledajmo šta je taj mir i vjerujte mi i prvo i drugo čitanje nam to otkriva. Pa i Evanđelje to otkriva, Isus kaže: "čuvajte moju Riječ"! Čuvajte moju Riječ! Dakle, braćo i sestre, živjeti po Evanđelju! To je mir! Nije slučajno da Isus ovo govori apostolima i nakon što to kaže, on govori "ja vam dajem svoj mir"! I, kad čitamo Djela apostolska, to je jedna knjiga o progonu, dakle svaki apostol je prolio krv za Isusa Krista, osim Ivan, a Ivan je imao doživotnu robiju! Dakle, svi su bili progonjeni, ali, zanimljivo, kad opisuju taj progon uvijek na kraju izvješća kaže, ali apostoli su napredovali i radosni bili u Duhu Svetom, usred progona! Dakle, oni su imali mir iako su bili progonjeni! Iako, ljudski gledajući, zemaljski gledajući, gledajući mir po poimanju ovoga svijeta, nisu imali mir, ali su imali Kristov mir zato što su živjeli po Riječi, zato što su živjeli po Božjem zakonu! Braćo i sestre, to je mir! Kad živimo po svojoj savjesti koja je odgojena od Evanđelja! Kad živimo po Deset Božjih zapovijedi! Kad je netko vjeran u braku! Kad je netko savjestan! Kad netko ne kompromitira istinu, živi po istini, iako zna da kratkoročan možda bi bilo lakše i lagati i možda krasti ili uzimati! Ne! To nije mir! Mir jest kad živimo po evanđeoskim vrednotama! To Isus vrlo jasno kaže ovdje u Evanđelju! Zato činimo ispit savjesti danas i pitamo koliko živim po zapovijedima, koliko živim po evanđeoskim zakonima? I, tad ćeš imati mir, iako se zna dogoditi da zemaljski gledajući da će ti biti teže, to je onaj uži put. Ali, ima još nešto, to je kriterij broj jedan, ako želiš mir, živjet ćeš po Riječi, kad kažem riječ to znači Utjelovljena Riječ, to znači Riječ Božja, to znači evanđeoski zakon, to znači Deset Božjih zapovijedi, to znači i crkvene zakone i to mene navodi na ovaj drugi kriterij, kriterij koji izvire iz prvog čitanja. Kad gledamo to prvo čitanje Djela apostolskih, mi imamo na prvi pogled, na površinski pogled jedan povijesni podatak, Jeruzalemski sabor koji se odvijao 49. odnosno 50. godine, to znači prva kriza u Crkvi. Naime, bilo je kršćana koji nisu bili židovskog porijekla, koji su bili pogani, i židovski kršćani, obraćenici koji su sa židovstva postali kršćani, su tvrdili da oni moraju najprije postati židovi, a tek onda kršćani. To znači muškarci su se morali obrezivati i morali su držati Mojsijev zakon, a Pavao je rekao: "ne"! I, sazvali su taj sabor jeruzalemski. I, braćo i sestre, nije toliko bitno što su rješavali na tom saboru, jer kad gledamo zaključke tog sabora, nama je to danas manje-više nebitno, ali je važnije kako su to riješili. I, ključna riječ "Duh Sveti i mi odlučismo"! Zašto je ovo važno? Isus je rekao u Evanđelju danas: "Ja ću vam poslati Branitelja koji će vam otkrivati i posvješćivati sve što sam rekao"! A on je to rekao apostolima, to znači apostolskom kolegiju, to znači dvanaestorici koji su tamo bili. Evo, braćo i sestre, kako dođemo do mira? Slušati Crkvu! Ja znam da to nekima para uho, ali Isus je ustanovio Crkvu. Isus je obećao Duha Svetoga Crkvi. I ovo je taj prvi sabor i oni kažu "Duh Sveti i mi!" I, ovo je dosta dobar argument, zanimljivo što apostoli nisu se mogli oslanjati na Sveto Pismo u ono vrijeme, zato što Sveto Pismo onako kako ga danas poznajemo, nije postojalo, zato pada u vodu onaj argument "Sola Scriptura" – samo s pismom. Tad nije bilo Pismo. Jedino što su apostoli se mogli oslanjati je molitva u Duhu Svetom. Svoj bogomdani autoritet koji je Isus njima dao, braćo i sestre, znate šta to znači, Isus je ustanovio Crkvu i Isus je ostavio autoritet Crkvi! Ja znam da ne volimo nekad čuti ove riječi, ali moramo biti poslušni Crkvi, moramo biti poslušni papi i biskupima! Ali to je dar, to je tako lijepi dar da Isus toliko voli svoju Crkvu da je rekao "vrata paklena neće je nadvladati, ja vam ostavljam Duha Svetoga koji će voditi Crkvu"! Zato, braćo i sestre, imajte povjerenja u Crkvu! Ovo je bio prvi sabor, 50. godine, a u međuvremenu je bilo 20 ekumenskih sabora i čitajući povijest tih sabora, znalo je biti nekad prljavo. Samo, razlika je danas, što mi danas imamo moderna sredstva priopćavanja i internet, da mi odmah saznajemo sve, da vi čitate što se događalo u Niceji i Kalcedonu. Pa, biskupi su znali doći s vojskama, znali su čupati svoje brade jedni drugima. Nemojte se sablažnjavati. Znali su se potući. Navodno sv. Nikola je biskupa Ariju šakom opalio i onda Konstantin strpao ga je u zatvor. I onda je, navodno, Isus mu se ukazao i pita ga "Nikola, zašto si u zatvoru?" Kaže: "Pa šakom sam opalio Ariju!" "Zašto?" "Jer je Tebe vrijeđao!" Isus je rekao: "Ok, dobro!" Braćo i sestre, nemojte se sablažnjavati kad čujete ove stvari o Crkvi. Nemojte se sablažnjavati! Crkva to smo svi mi! Ako ste kršteni vi ste utjelovljeni na tijelo Kristovo! A, kad bih ja išao redom, ja bih otkrio puno toga prljavoga, krenuvši od sebe prvoga, ja sam se sad maloprije ispovjedio. Zašto? Zato jer sam grješnik. Mojim grijesima ja štetim svojom Crkvi, mojim grijesima! A vidite ja sam dio te Crkve, ali s druge strane, Isus neće napustiti svoju Crkvu, neće! Zato, ako želite mir, budite bliski Crkvi i kad kažem bliski Crkvi to znači sudjelovati! Evo ovo je tako divno, toliko nas ima ovdje, ali nedjeljna euharistija, uključenost u župne zajednice, tu ćete imati mir! I, nemojte se sablažnjavati ako čujete za skandal, za ovog biskupa, za ovog svećenika, za onog katolika ... Toliko puta možemo se sablažnjavati. Znate šta je meni najljepše, najljepša crkva? Najljepša crkva je Noina korablja, znate, ona korablja Noina! I tko god je ušao u korablju, spasio se! Mi možda imamo romantiziranu sliku te korablje, ali, znajte da su tamo bile životinje! A što životinja radi? Da, smrdjelo je tamo, bilo je puno đubra ispod. A vidite, tko god je ušao u onu korablju, spasio se! Zato je to i najljepša slika crkve, jedna korablja koja plovi u olujama ovog vremena, ali također i smrdi, zato što, eto, to je smrad grijeha! Ali, tko god uđe u tu korablju može se spasiti! Braćo i sestre, to je Crkva! A i papa Franjo nam to približava, možda najljepša slika je poljska bolnica. Znate, kad je ratno stanje, u pozadini je jedna ona poljska bolnica, gdje nema anestezije, nekad i amputacije se moraju tamo raditi, gadno je, ali uspijeva. Zato crkva nije wellnes centar, ja još nikad nisam čuo da je netko ozdravio u wellnes centru, a u bolnici itekako može netko ozdraviti. To je Crkva. I danas, u prvom čitanju, mi vidimo, uživo, kako je ta Crkva funkcionirala. Ali, ta priča se i nastavlja, zato smo nedavno imali Sinodu o obitelji i mnogi ljudi su se sablažnjavali, pa ovaj biskup je rekao ovo, ali braćo i sestre, to je ta Crkva. I Isus neće napustiti svoju Crkvu! To je Njegova Crkva! To je Njegovo tijelo! Zato nemojte ni vi napustiti svoju Crkvu! Branite svoju Crkvu! A najveći način i najbolji način kako možete pridonijeti izgradnji Crkve je da ti se oslobađaš grijeha, da ti rasteš u krjeposti! I koliko si ti svet, toliko će i Crkva biti sveta! Dakle, to je kriterij broj dva, ako želiš imati mir, Kristov mir! Bliski biti Crkvi! I broj dva, imamo drugo čitanje, i zanimljivo, u zadnje dvije-tri nedjelje, imamo uvijek Djela apostolska i Knjigu Otkrivenja. Ali, o čemu se radi?  Radi se o istoj stvarnosti, ali druga manifestacija, dok u Djelima apostolskim mi vidimo onu zemaljsku crkvu gdje je bilo svađe, znate, Petar i Pavao su se svađali, pa i Jakov se tu ubacivao, pa nisu se uvijek slagali, ali nekako su napredovali. Dok, u drugom čitanju imamo sliku proslavljene crkve. Što je Knjiga otkrivenja? Upravo to, Otkrivenje! Ali otkrivenje čega? Ivan, koji je bio biskup 90.-ih godina, poslan je od apostola bio na otok Patmos na doživotnu robiju i kako piše u prvoj glavi, pao je u Duhu, počivao u Duhu i Bog mu je nešto otkrio i zato se knjiga zove Knjiga zove Apocalypsis–Otkrivenje. A što mu je otkrio? Nebesku crkvu! A ta crkva je malo drugačija od zemaljske crkve. Djela apostolska govore o zemaljskoj crkvi prije 2000. godina, dok Otkrivenje govori o Nebeskoj crkvi koja je bila tada i koja jest danas! I tu vidimo da je crkva proslavljena! Da ona nema mane gore u Nebu! Da ona slavi Gospodina! Prekrasna slika ovdje, jest, Nebo se prikazuje kao novi Jeruzalem koji silazi. Zašto je to važno za nas? Zato što, braćo i sestre, Bog, koji je stvorio ovaj svijet, nije ga stvorio da ga uništi i zato kad kažemo u posljednjim vremenima i kraj vremena, mi mislimo da će biti neka velika eksplozija i zemlja će nestati i nešto novo će nastati. Ne! Ja ne znam kako će to bivat, ali Bog nije stvorio svijet da ga uništi, nego će biti jedno nevjerojatno preobraženje ovog svijeta. Prorok Izaija je dao prekrasne slike o tome. Nije biblijski reći da će ovaj svijet nestati totalno, nego će se preobraziti, uminut će možda, ali će nešto novo na temelju starog nastati. Zato, ovdje imamo spajanje, novo i staro s jedne strane, spominje se dvanaest plemena, s druge strane dvanaest temelja na temelju apostola. Dakle, staro i novo. I također mi nećemo nestati! Mi ostajemo kao osobe. Isus nas nije stvorio da bi mi nestali. Mi nećemo se utapati u neku energiju kako znamo čuti u new age-u danas. Ne! Mi ostaje osobe. Koje je prvo pitanje koje svećenik pita roditelje na dan krštenja? Kako će se dijete zvati? I kad roditelji izgovaraju ime djeteta na dan krštenja, to ime odzvanja u nebeskim dvorima zauvijek! Ti ćeš uvijek ostati osoba i također u proslavljenoj crkvi, u Nebu. To znači, ja ću se pojaviti pred Bogom kao osoba! Braćo i sestre, treći kriterij mira, zapravo, jest Nebo postoji! I ako ti znaš da Nebo postoji, ma šta će ti drugo unijeti mir nego to! Kad ti znaš da Nebo postoji, to unosi mir! To je, sada ću koristiti jedan težak izraz možda za neke to se zove telološki pristup, a to telo znači krajnji cilj. Ti znaš da Nebo postoji, to znanje, ta vjera te već sada ispunjava! Ja sam imao tu čast prije nekoliko godina ići u Afriku propovijedati duhovne vježbe svećenicima i bio sam u Gani i imao sam priliku proći kroz ta siromašna naselja, tzv. slam. I, tamo sam naišao, ne na siromahe, nego na siromaštvo kao pojava. Znate, kod nas ćete naići na siromahe, a tamo ćete naići na siromaštvo. Znate šta sam primijetio? Posebno kod djece. Ušao sam u jedan slam i tamo djeca su oko mene, znate kad vide bijelca, oni misle, odmah puni para i tako, ja baš taj dan nisam ponio novčanik, a da sam ponio sve što imam dao bi im, jer ja sam vidio sirotinju, oni su prosili. Oni u prosili, ne samo da su prosili za novce, oni su ovako gestom prema ustima radili jer su gladni bili. A znate šta sam još vidio? Koliko god su gladni bili, toliko su bili radosni. A znate ona radost, onaj osmjeh, ne onaj naš umjetni osmjeh koji znamo zalijepiti na lice u ponedjeljak u jutro u autobusu, pa kad nas netko pita kako, pa nalijepiš neki osmjeh "dobro" ali ti nije dobro. Tko god je bio u Americi zna o čemu pričam, tamo kao da svi imaju umjetni osmjeh na licu. A ovo, ovo je bio autentičan osmjeh, od uha do uha. Ali zemaljski gledajući, nisu imali razloga za to, zato što žive siromaštvo. Međutim, razgovarajući s misionarima tamo našim, jedan salezijanac, pitao sam ga, i kaže "velečasni, ne znaš afričku dušu"! Znate što mi je rekao "afrička duša, dakle ti Afrikanci, oni tako vjeruju u Nebo, oni tako vjeruju u Boga, da ta nada i vjera da oni odlaze u Dom Oca svoga, već sada ulijeva nadu u njima i radost, znajući da dolaze u Nebo!" Znate šta sam ja rekao "blago njima! Blago njima!" Zamislite tako živjet, da ti sada ispunjavaš se radošću jer ti znaš da ćeš jednog dana ući u Dom Oca svoga! A šta je zapravo Isus, da smo nastavili čitati ova izvješća, šta Isus kaže "moj Otac je pripravio vama stan!" Isus kad je propovijedao, on je polazio od ljudske potrebe, a zar nije to slično i danas? Stambeno pitanje, znate, ja znam po nekim studentima kad riješe stambeno pitanje, to je ono "možeš odahnut" barem stambeno pitanje imaš riješeno. I zato Isus počinje svoju besjedu, On kaže "moj Otac je pripravo vama stan"! I zato su ti Afrikanci radosni, zato što im je stambeno pitanje riješeno! Braćo i sestre, stambeno pitanje nam je riješeno, Otac ga je pripravio i to je, braćo i sestre, treći kriterij mira, Amen!

Propovijed don Damira Stojića, studenskog kapelana u Zagrebu, na blagdan Svetog Josipa radnika, možete preuzeti i poslušati ovdje: