Zato moramo biti pobožni sv. Josipu, zaštitniku umirućih, da nam u krajnjem času našega života pomogne, da nas ojača, da nam dade snage i da nas prati na prijelazu u novi život.
Za zaštitnika umirućih se moraju zanimati svi, jer je smrt sigurna, nitko joj neće moći izbjeći: „Vita brevis, mors certa“ (život kratak, a smrt stalna).
Nemojmo čekati da se preporučimo sv. Josipu kada se razbolimo ili kada osjetimo da nam se smrt približava. Moramo ga zazvati dok smo još u punoj snazi: moliti mu se, misliti na njega, zazivati ga svaki dan da nam pomogne na času smrti. Zaštitnik smrti nas poziva da gledamo na smrt kao na prijelaz u pravi život, kao početak vječnog života. On nam preporuča da se pripremamo za smrt, da živimo kao hodočasnici uvijek spremni na Božji poziv. On nas podsjeća na Isusove riječi: „Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa“ (Mt, 25,13).
Zaštitnik umirućih nam preporuča da živimo dobro na zemlji i da skupljamo blago za nebo, da se obogaćujemo dobrotom i milošću. Tko je bogat dobrotom i milošću hrabro se suočava sa smrću. Zaštitnik umirućih nam preporuča da primamo sakramente koji nam osiguravaju sretnu smrt. (Sakramenti su izvanjski i vidljivi znaci unutarnje duhovne Božje milosti, oni su zalog te milosti). Preporuča nam ISPOVIJED da nam očisti dušu. Preporuča nam da primamo BOLESNIČKO POMAZANJE bez straha- to je sakrament koji jača bolesnikovo tijelo i dušu, hrabri ga i čini vedrim. Sv. pričest je popudbina. To je kruh koji nas krijepi za prijelaz s ovoga svijeta na drugi, zalog uskrsnuća. S Kristom se umire da bi se s Njime uskrsnulo.
Ako prihvatimo ove preporuke i vršimo ih, na času naše smrti osjetit ćemo očinsku pomoć dragog sv. Josipa.
Pripremio Kruno
Izvor Glasnik sv. Josipa 1, 2008. Stranica 6
